Srbija se polako probudila, trlja usnule oči i nestidljivo ulazi u doba deljenja informacija. Internet kao medijum počeli smo olako da konzumiramo potpuno nesvesni njegove važnosti, težine i moći koju nam je doneo.
Do sada smo samo čitali na Internetu, gledali i slušali (kao i na drugim vrstama medija). Bili smo nemi posmatrači a razmišljanja smo pažljivo delili međusobom družeći se u stvarnom svetu u skladu sa uređivačkom politikom (ili cenzurom) medija o čijoj informaciji razgovaramo.
Igralište
Internet je postao veliko igralište, a kakav je ko igrač vidi se svakom našom aktivnosti. Potpuno smo nesvesni važnosti onoga što radimo, načina na koji to radimo i kako to može da utiče na druge. Među korisnicima sve je manje konstruktivnih a tako korisnih dijaloga, konverzacije, deljenja znanja i mišljenja.
Čovek je društveno biće, povezuje se, umrežava u svoje zajednice od svog nastanka. Okupljamo se oko različitih religioznih, socioloških, kulturoloških… ideja ili pojava. I upravo društvene mreže a ne mediji kao platforme ili alati u najvećoj meri su uticale na masovno „konzumiranje“ drugih ljudi – ne onako isfabrikovano, već spontano. Ta spontanost, bez (pozitivne) samocenzure i nerealne percepcije gde se nalazimo i koju poruku kao pojedinci možemo da pošaljemo, postali su osnovni razlog takozvanog šuma („noise“ engl.).
Mogućnost korisnika da izađe iz anonimnosti i da njegove informacije sa stavovima, emocijama, razmišljanjima postanu dostupne većem broju ljudi na tako jednostavan način je ključno pitanje svih onih koji se još uvek nisu snašli na ovom novom terenu. Igralište je surovo, čuje se svaki aplauz ali najčešće zvižduci bez obzira koliko su neargumentovani, subjektivni, ostrašćeni, maliciozni.
Read the rest of O korišćenju interneta, korisnicima, informacijama »
Radeći u marketingu, godinama unazad dobijala sam različite, uglavnom tipske ponude za oglašavanje na nekom web sajtu. Iskreno, do pre par godina, osim eventualno poznavanja poslovanja kompanije čiji je to web site, preporukom ili kvalitetom ponude koja mi se prezentovala, nisam imala metode niti poznavala alate na osnovu kojih mogu dobiti bar delimično tačnu sliku o realnoj vrednosti sajta odnosno ponude.
Dizajneri gledaju sa aspekta dizajna, programeri i koderi gledaju tehničke detalje, posetilac na osnovu slike ili osećaja (utiska) koje dobija na osnovu korišćenja. Raspored elemenata koji čine neki sajt na osnovu njihove važnosti kao i kvaliteta sadržaja (čitljivo ili ne, interesantno, zanimljivo) dovodi se u pitanje kome je šta zapravo važno? To što je neki element važan kompaniji ili pojedincu koji je autor tog sajta – uopšte ne mora da znači da i posetioci to doživljavaju na isti način.
Sa druge strane, kreirajući kvalitetne sadržaje na nekom sajtu može biti najbolji način skretanja pažnje sa aspekta prepoznavanja očekivanja i želje posetilaca – dajte im razlog da tu i ostanu, izazovite želju u njima da istražuju vaš sajt.
Zašto je ovo važno?
Prvi korak je koliko je zaista kvalitetna ponuda o oglašavanju koju ste dobili? Da li je ona dovoljno razumljivo koncipirana, da li su u ponudi predstavljeni „dokazi“ tvrdnje zbog čega bi ste baš tu trebali da se oglašavate. Da li su predstavljeni načini na osnovu kojih možete ispratiti efekte i sl?
Procena kvaliteta nekog sajta
Bez obzira da li planirate saradnju sa nekim sajtom (zakup oglasnih prostora, distribucija različitih tekstuelnih, video, foto… sadržaja) bilo bi dobro da za početak imate neke osnovne informacije na osnovu kojih možete uraditi procenu.
Popularizacija interneta kao medijuma naročito kroz društvene mreže nije umnogome uticala na znanja osoba u kompanijama koje su zadužene za marketing ili PR sa aspekta mogućnosti procene nekog web sajta: kako da znam da to što je opisano u ponudi je i realno tj. da li je taj sajt dobar ili nije tako da ovde vredi da se oglašavamo?
Poslednjih godina najveći broj upita od kolega iz struke sam dobijala baš na ovu temu. Vremenom znanje o procenjivanju nekog sajta će se povećavati na osnovu iskustva.
Read the rest of Vodič u 10 koraka: Kako proceniti kvalitet nekog web sajta? #basic »
Osobe koje prate (uglavnom žive od…) šta se dešava na Internetu u regionu manje-više posećuju iste Konferencije odnosno događaje (dakle, svi se „mi“ uglavnom znamo). Konferencija Blog Open – Master Class 2011 smatram u potpunosti pravim pravcatim eventom! Baš iz ovih razloga sva naredna dešavanja koja za tematiku imaju poslovanje na Internetu trebale bi, ukoliko je moguće i u zavisnosti od samog koncepta, da (bar pokušaju) isprate BlogOpen. Zapravo želim reći da su Tatjana Vehovec i Marko Herman možda zadali domaći zadatak svima koji u narednom periodu organizuju različita dešavanja.
Nebojša Radović je početkom godine napisao interesantan post na svom blogu: „Zašto idem na neka dešavanja, a na neka ipak ne“ sa aspekta ličnih i poslovnih razloga posećivanja dešavanja i Konferencija koje možemo posetiti u regionu. Ono što je meni privuklo pažnju nisu dve glavne tačke ovog posta, koje je on istakao, već treća:
„Treće ne postoji. Konferencije na kojima ću se videti sa ljudima koje mogu da vidim i na bilo kom tvitapu, nisam siguran koliko ću biti u prilici da posećujem. Postoje izuzeci, kada Vas organizatori pozovu ili budete recimo angažovani na neki način u organizaciji ali pravila su relativno jasna. I to nema veze sa tim da li je konferencija plaćena ili ne, ako postoji dovoljan benefit sa strane dešavanja najmanji problem je izdvojiti određeni novac za isto.“
Ljudi iz različitih razloga odvajaju novac, vreme i odlaze na Konferencije, neko zbog odmora, druženja, neko zbog predavanja, mogućnosti da spoji sa svojim poslovanjem i sl.
Read the rest of Bilo je potrebno da preraste u Konferenciju – BlogOpen 2011 »
…Nesigurnost, da li smo u mogućnosti da ispunimo ono što se od nas očekuje, i uglavnom, manje-više koristimo „privilegiju“ da izbegnemo ili sakrijemo tu vrstu odgovornosti.
Ne slijedi me i ja sam se izgubio
Twitter nalog sam otvorila jer sam morala. Kratko i jasno. Davno bilo, sećam se kao juče da sam dva-tri meseca samo gledala i nisam razumela. Otvarala tuđe naloge i pokušavala da shvatim kako uopšte funkcionište. Ništa mi nije bilo jasno… Kada sam shvatila kako funkcioniše (šta je RT, @, via, hashtag #…) posle par meseci gledanja rešila da konačno nešto tvitnem…
Twitter u poslovne svrhe?
Za pojedince, za one koji su fazi da li bi trebali/morali da ga koriste ali nije im baš jasno… čemu? I još u poslovne svrhe?!
Sa Facebook-om je sve tako jednostavno, sve pregledno, vidljivo. Na Twitteru dolazite na mrežu koja je sasvim drugačija i poprilično ograničena – prvo imate samo 140 karaktera „da nešto kažete“, pola od toga što drugi tvituju uopšte ne razumete, čemu ovoliki linkovi, tarabe… Čini Vam se: puno ljudi, more informacija… ako ne tvitnem dobro da li ću se izblamirati….? Ovo su samo neka od pitanja koja sam imala prilike da čujem. Twitter je izgleda, još uvek mnogo komplikovan da bi se savladao?
U Twitteru nema nikakve „fore“! Ima u društvenim medijima! Zajedno. Twitter je samo jedan od kanala koji je potrebno savladati.
Zašto su neki korporativni blogovi uspešniji od drugih?
Pre nego što krenete da izustite: „mi smo imali (imamo) korporatvni blog ali nam nije dao nikakvih (ili jeste ali malih) rezultata“ trebali bi da se zapitate da li ste ovom poslovnom procesu pristupili:
1. sistemski i
2. podjednako mu se posvetili …kao i svakom drugom procesu unutar vaše kompanije?
Blog se ne piše sam od sebe… a angažman ili posvećenost uvek su bili ključni faktori uspeha. Šta je čiji posao, kako ga obavljamo, (ne da li već) kako merimo uspešnost? Namena ovog posta nije edukativnog karaktera sa aspekta da li treba ili ne pokrenuti korporativni blog već da ukaže na metode njegovog vođenja i funkcionisanja kroz poslovne procese.
Read the rest of Metodologija funkcionisanja poslovnog bloga »